Budući da je martenzitni čelik ojačan taloženjem intermetalnih spojeva koje stvaraju neki elementi legure tijekom starenja, a ne taloženjem prezasićene otopine ugljika ili karbida, ugljik u čeliku je, poput sumpora i fosfora, štetan element nečistoće. Zahtijeva se da što je manji sadržaj ugljika, to bolje. Općenito, ne bi trebao premašiti {{0}}.03 posto (za važne svrhe, trebao bi biti manji od 0,01 posto). Glavni legirajući elementi u čeliku su nikal, kobalt, molibden, titan,
Krom i mangan mogu se koristiti za djelomičnu zamjenu nikla i kobalta u martenzitnim čelicima, a volfram se također može koristiti za zamjenu molibdena ili vanadija za zamjenu kobalta u nedavno razvijenim čelicima bez kobalta. Silicij je element nečistoće i njegov sadržaj ne smije premašiti {{0}},1 posto. Aluminij I općenito se dodaje kao dezoksidant u proizvodnji čelika, a njegova zaostala količina kreće se od 0.05 posto do 0.2 posto. Osim toga, elementi u tragovima kao što su bor, cirkonij, kalcij, magnezij i elementi rijetke zemlje mogu se koristiti za poboljšanje nekih svojstava čelika.




