Nehrđajući čelik, kako je definiran u GB/T20878-2007, čelik je karakteriziran nehrđajućim čelikom i otpornošću na koroziju, s udjelom kroma od najmanje 10,5 posto i udjelom ugljika od najviše 1,2 posto. Nehrđajući čelik je skraćenica za nehrđajući čelik otporan na kiseline. Čelik koji je otporan na slabe korozivne medije kao što su zrak, para i voda ili ima svojstvo nehrđajućeg čelika naziva se nehrđajući čelik; Čelik koji je otporan na kemijski korozivni medij (kiselina, lužina, sol i druga kemijska jetkanja) naziva se čelik otporan na kiseline.
Zbog razlike u kemijskom sastavu njihova otpornost na koroziju je različita. Obični nehrđajući čelik općenito nije otporan na koroziju kemijskog medija, dok je čelik otporan na kiseline općenito nehrđajući. Pojam "nehrđajući čelik" ne odnosi se samo na jednu vrstu nehrđajućeg čelika, već se odnosi i na više od 100 vrsta industrijskih nehrđajućih čelika. Svaka razvijena vrsta nehrđajućeg čelika ima dobre performanse u svom specifičnom području primjene. Ključ uspjeha je najprije razumjeti svrhu, a zatim odrediti točnu vrstu čelika. Obično postoji samo šest vrsta čelika koji se odnose na područje primjene građevinskih konstrukcija. Svi sadrže 17~22 posto kroma, a bolji čelici također sadrže nikal. Dodavanje molibdena može dodatno poboljšati atmosfersku koroziju, posebno otpornost na koroziju u atmosferi koja sadrži klorid.
Općenito govoreći, tvrdoća nehrđajućeg čelika veća je od tvrdoće aluminijske legure, a cijena nehrđajućeg čelika veća je od one aluminijske legure.
